Đakon Dobrivoje Kapisazović, blizak saradnik mitropolita skopskog Josifa, u svojoj knjizi o njemu, beleži: "Krajem 1941. godine došla je kod mitropolita Josifa (kao kod zamenika Srpskog patrijarha) jedna delegacija Slovenaca koji su našli utočište u Srbiji i izjavila želju Slovenaca da prime pravoslavnu veru. Mitropolit Josif je porazgovarao sa članovima delegacije i na kraju im očinski savetovao da to pitanje ostave za kraj rata, pa ako ostanu pri svojoj želji – da prime Pravoslavlje. Jer ako bi se sada pokrstili reklo bi se da je to pod nekom prisilom i da je Srpska pravoslavna crkva koristila njihove prilike i tešku situaciju; a on ne želi da se ikakav prigovor učini Srpskoj crkvi“.
A koliko je Stepinac zaista bio protiv ustaškog režima, koga se Racinger javno odriče, dovoljno je pisano. Doduše, nadbiskup zagrebački je u nekim svojim prpovedima u doba rata ustajao protiv rasizma i nasilja, ali ga to nije sprečavalo da bude vojni vikar ustaške vojske, član NDH Sabora, nosilac ustaških odlikovanja i, naravno, koordinator prekrštavanja Srba u Pavelićevoj monstrum-državi. Da i ne govorimo da je vatreno branio NDH u Vatikanu, koji je, preko Vlade Kraljevine Jugoslavije, bio odlično obavešten o zločinima hrvatske CivitasDei. Godine 1943, Stepinac je papi Piju Dvanaestom podneo Memorandum u kome, između ostalog, piše o vekovnoj vernosti Hrvata papi, i upozorava ga šta bi se desilo ako bi NDH propala:“/.../ Njezinom propašću ili fatalnim smanjenjem – tisuće najboljih hrvatskih vjernika i svećenika žrtvovalo bi dragovoljno i rado svoje živote da zapriječe tu mogućnost. Ne bi bilo uništeno samo onih cca24oooo prelaznika sa srpskog pravoslavlja, nego i čitavo katoličko pučanstvo tolikih teritorija sa svojim crkvama i svojim samostanima/.../ Napredak katolicizma je najuže povezan sa napretkom Hrvatske Države, njegov opstanak uz njen opstanak, njezin spas-njegov spas“.
A 10. juna 1943. ustaški izaslanik u Rimu, Lobkovic, javlja da je Stepinac mnogo učinio za NDH pred Kurijom:“/.../ Nadbiskup je vrlo pozitivno izvijestio o Hrvatskoj. Naglasio je, da je neke stvari s kojima se on inače nikako ne slaže – prešutio, samo da stvori o Hrvatskoj ŠTO BOLJI DOJAM/.../ Mnogo je u Vatikanu izticao naše zakone za zločin pobačaja, koji su zakoni u Vatikanu vrlo dobro primljeni /.../ Nadbiskup je na temelju tih zakona OPRAVDAO DJELOMIČNO I POSTUPAK PROTIV ŽIDOVA (toliko o Stepinčevom zastupanju Jevreja, nap. V. D.), koji su kod nas bili najveći pobornici i najčešći izvršitelji zločina ovakve vrsti“. (Stepinac je branio ustaške zakone protiv pobačaja u doba dok su ustaše vadile nerođenu srbsku decu iz utroba majki, i na kame ih nabijali; ovakva hipokrizija je metastaza onog licemerja zbog koga je Dostojevski tvrdio da je papizam gori od ateizma, jer propoveda izopačeni Hristov lik.) A zvanični ustaški list, „Hrvatski narod“, 27. jula 1944. godine preneo je poruku Stepinca da je „nepokolebljivi optimist“ o budućnosti Hrvata. Novine su hvalile Stepinca zbog uloge koju je imao u Vatikanu, braneći NDH.
Posle rata, Stepinac je na Kaptolu skrivao kako ustaške zločince, tako i njihovu arhivu, ali i zlato opljačkano od žrtava, koje je, jednim značajnim svojim delom, završilo u vatikanskim trezorima.
Kakav je Stepinac bio „branitelj“ Srba, posvedočio je i njegov sekretar, monsinjor Stjepan Lacković, koji se vratio u Hrvatsku posle 45 godina emigracije (i dao intervju „Azur žurnalu“ broj 9, za januar 1991. godine), koji je vodio spiskove prekrštenih Srba:“/.../ Mnogi pravoslavaci koji su ovdje živjeli stoljećima isto su tako pozdravili tu priliku da mogu sada s Hrvatima katolicima biti u jednoj vjerskoj zajednici/.../ Politička vlast (ustaše, nap. V.D.) je mislila da će riješiti pitanje i našeg suživota i zajedništva./.../ Svi moramo doći u jednu zajednicu djece ljudske, a to nije nikakva politička ustanova, već katolička crkva/.../“
Dakle, Lacković ni jednom jedinom rečju nije izrazio žaljenje što su Stepinac i on sam učestvovali u NASILNOM KATOLIČENJU SRBA, nego je tvrdio da je Pavelić time hteo da dođe do „srećnijeg suživota“ na prostoru NDH... Toliko o Stepincu, koga Vatikan predstavlja kao „humanistu“ i zaštitnika Srba, Jevreja i Roma,i o kome treba da se „pregovara“...
dr Vladimir Dimitrijević
